U PRIJEPOLjU, gde uzgoj cveća nije svakodnevica, dve porodice dokazale su da i plastenička proizvodnja može biti unosan posao. Porodice Tabašević i Jusović već godinama uzgajaju sezonsko i zimzeleno cveće koje krasi vrtove širom Zlatiborskog okruga i severa Crne Gore.

A.Rovčanin
Njihova posvećenost i ljubav prema biljkama pretočeni su u posao koji okuplja cele porodice.
I dok se u prijepoljskom kraju poljoprivrednici češće odlučuju za uzgoj povrća i voća, porodica Tabašević je još pre petnaestak godina odlučila da okuša sreću u cvećarstvu. Danas u njihovim plastenicima raste na desetine hiljada sadnica sezonskog cveća.
– Imamo četrdeset i više različitih biljaka, svake godine izađe nešto novo. Ljudi su znatiželjni i traže uvek nešto drugačije. Ove godine smo proizveli nove vrste surfinija sa sitnijim cvetovima – manja biljka, lakša za održavanje i iziskuje manje vode – kaže Dragana Tabašević.

A.Rovčanin
Počeli su skromno, sa jednim plastenikom, a danas im je rasadnik prepoznatljiv širom Zlatiborskog okruga. Dragana kaže da su zbog potražnje, pored sezonskog cveća proizvodnju proširili i na zimzeleno bilje koje se sve više traži za ulepšavanje bašti.
– Ljudi sve više pažnje posvećuju dvorištima, pa smo i mi uveli zimzelene i višegodišnje biljke, što se pokazalo kao odličan potez – dodaje Tabašević.
Sličan put prešao je i Ersan Jusović iz Velike Župe, koji je pre pola decenije započeo plasteničku proizvodnju cveća. U mestu gde su maline i povrće češći izbor, Jusović je odlučio su da se oproba u cvećarstvu.

A.Rovčanin
– Imali smo jedan manji plastenik, širine pet metara, i korak po korak smo razvijali posao. Danas imamo tri plastenika sa sedam do osam hiljada saksija raznog cveća – ističe Jusović.
Početci nisu bili laki, ulaganja su bila velika, ali se danas ovaj posao isplati – kako finansijski, tako i kroz zadovoljstvo koje pruža rad sa biljkama.
– Može pristojno da se zaradi, ali ja sam ovaj posao započeo iz ljubavi. Još kao mali voleo sam cveće, i to sam sada pretvorio u posao. Potrebno je mnogo rada i odricanja, ali sve se na kraju isplati – dodaje Jusović.

A.Rovčanin
U posao su uključeni svi, od najstarijih članova porodice, pa do najmlađih koji, poput Danina, rado pomažu nakon školskih obaveza.
– Moj posao je da zalivam cveće i da ga prenosim u plastenike. Znam dosta naziva biljaka, ali još učim – kaže kroz osmeh.
Porodice Tabašević i Jusović pokazuju su da se i u manjim sredinama, uz rad i upornost, može izgraditi posao koji donosi sigurnu zaradu i okuplja celu porodicu.