IZGUBLJENA BITKA ZA MALINU: Valjevski kraj više nije lider u proizvodnji najunosnijeg bobičastog voća
IAKO je sezona berbe i otkupa daleko, malinare valjevskog kraja već boli glava od briga!
FOTO: Privatna arhiva
Jer, po poslednjim analizama, grad na Kolubari izgubilo je titulu vodećeg u proizvodnji maline i nalazi se tek na 12. mestu tabele najvećih uzgajivača ovog, na stranom tržištu veoma profitabilnog i cenjenog voća.
U Kolubarskom okrugu, zasadi maline prostiru se na bezmalo 1.400, a na području Valjeva na oko 600 hektara. Po proizvodnji nekrunisane kraljice jagodičastog voća, daleko ispred odmakli su Ivanjica, Arilje, Bajina Bašta, Užice, Prijepolje, Brus, Lučani, Krupanj, Kosjerić, Aleksandrovac, te susedna Osečina. Stručnjaci vele da je razlog tome svojevrsna valjevska tvrdokornost – domaćini teško prihvataju promene, nove sorte i tehnike gajenja maline.
Istina
POVRŠINE pod malinom u Srbiji su upola manje od onih koje navodi statistika – kaže dr Leposavić. – Nije jasno zašto su proizvođači prijavljivali veće malinjake, možda zbog dobijanja subvencija države, ali je apsolutno netačno da se malina u Srbiji proizvodi na 24.000 hektara i da je rod veći od 120.000 tona. Toliko maline, jednostavno – nema.
– Na području čitavog Oglađenovca, u sezoni se ne proizvede ni trećina količine maline od onoga što se nekada bralo samo na mom gazdinstvu – kaže Goran Tovilović iz ovog valjevskog sela. – Krajem devete decenije prošlog veka, imali smo po vagon maline u sezoni, a poslednji dobar prinos zabeležen je 2002, kada smo sa 80 ari ubrali tek 30 metara. Onda su malinjaci počeli da se suše, svake godine rod je sve manji, pa ne pomažu ni agrotehničke mere.
Drastičan pad proizvodnje maline, ističu stručnjaci, uslovljen je i činjenicom da je u valjevskom kraju, u odnosu na druga područja Srbije, najviše bio prisutan zaraženi sadni materijal – prvenstveno sorti miker, vilamet, tjulamin, polka i polana. Nekada, kada je Valjevo bilo perjanica uzgoja ovog voća, u ovom delu Srbije najviše je gajena malina sorte vilamet.
– Srećom, u valjevskom kraju ima mnogo dobrih proizvođača, koji ne odustaju od maline – smatra dr Aleksandar Leposavić iz Instituta za voćarstvo u Čačku, predsednik Naučnog voćarskog društva Srbije. – Treba slediti pozitivne primere i ulagati u nove zasade, ali će, svakako, cena sve diktirati. Situacija sa tržištem maline polako se stabilizuje, pa će i proizvođačima biti znatno bolje.
