Volela bih da mogu barem ruke da pomerim… To bi mi olakšalo život, jer bih mogla sama da se hranim, da se obučem, operem zube… Želja da prohodam, verujte, sad mi je već izbledela…

Ovo kaže Marija Milošević (41), profesorka engleskog jezika iz Smedereva, koja je pre 11 godina teško povređena u udesu u Tunisu.

Tog 14. jula 2014. Marija je doživela saobraćajnu nesreću tokom izleta u Sahari, kada se prevrnuo džip u kom je bilo šestoro turista iz naše zemlje. Udes je skrivio nepažljivi vozač iz Tunisa, a Marija je ostala nepokretna i paralisana od vrata nadole.

Sa njom je tada bio i njen muž Ivan Vasić, koji i sada brine o njoj, kao i njen otac Toza.

Foto: facebook

Hrabra Marija ne odustaje od borbe

– Imam prekid kičmene moždine i prelom trećeg i četvrtog pršljena, tako da nema mesta za neki radikalni oporavak. Imam fizikalne terapije i to mi je održavanje nekog stabilnog stanja, prosto da se ne iskrivim – priča Marija, i dodaje:

– I dalje nemam pokrete glave i ramena, već samo malo nešto u laktu. Disanje je normalno uspostavljeno, sedim normalno. Imam kanilu i dalje jer mi je oštećen neki nerv. Ja mogu da pomeram gornji deo leđa, ali nemam pokrete ruku. Imam samo neke nevoljne pokrete u vidu spazma. Konekcija nerava i tela mi je potpuno izgubljena. Želja da hodam, verujte, meni je izbledela. Želja mi je da pokrenem ruke i da uspostavim kontrolu nad iskašljavanjem, bešikom i crevima. Život bi mi tada bio mnogo lakši i kvalitetniji.

Foto: facebook

Marija na fizikalnim vežbama

Marija napominje da joj je potrebna pomoć 24 sata dnevno, a da, pored oca i supruga, ima i negovateljice, od kojih jednu plaća grad Smederevo, a drugu ona.

– Negovateljice pokrivaju period dana od sedam ujutro do 23, a tu su mi i tata i Ivan, ali moramo i da privatno plaćamo terapeute. Iz donacija plaćam jedan deo terapija, a drugi moram sama. Nisam nešto bila aktivna u traženju tih donacija u poslednje vreme. Realno, donacije koje su dobijane poslednjih desetak godina sam koristila racionalno, ali se istopilo… – opisuje Marija svoj život nakon nesreće.

Foto: facebook

Marija je nakon letovanja trebala da se presli sa verenikom u Norvešku

Ova hrabra žena, koja je uprkos svim izazovima i dalje puna života, rekla nam je da je ranije imala tretman matičnim ćelijama, ali da u poslednje dve godine nije išla u neke jače rehabilitacione centre.

– Slomila sam nogu zbog osteoporoze, pa nisam mogla da idem, a smanjile su se i donacije. Išla sam pre pet-šest godina na lečenje matičnim ćelijama u Novi Sad. Pomoglo mi je u smislu nekog generalnog poboljšanja zdravstvenog stanja, ali ništa radikalno, drastično – ističe naša sagovornica.

Foto: facebook

Uz Mariju je stalno suprug Ivan Vasič

Marija sada radi kao prevodilac engleskog jezika za jednu agenciju, i to preko aparata kojim komanduje glasom:

– Imam softver za komande glasom, za diktiranje teksta. Tako radim prevode, po ugovoru o autorskom delu. To mi je neka stalna aktivnost i mali prihod.

Ponovo učila da govori

Ona je prošle godine s mužem bila u Grčkoj, na moru, a nedavno su bili u rehabilitacionom centru u Izoli, u Sloveniji.

– Tamo je smeštaj prilagođen za osobe sa invaliditetom, htela sam da prosto izvidim kako je tamo. Imaju prilagođene plaže i terapije, tako da bih i sledeće godine možda išla tamo – kaže Marija.

Foto: facebook

U Izoli je sve prilagođeno invalidima

Ona je, inače, posle nesreće bila mesec i po dana u bolnici u Susu, zatim je prebačena na VMA u Beograd, a onda u bolnicu u Smederevo.

Imala je tri operacije. Najpre je sa ocem i lekarima komunicirala očima, jer je sve vreme bila na aparatima za disanje. Nije mogla da guta, da jede, da sedi i priča, bila je u stanju samo da mrda glavom i ramenima. U novembru 2014. je skinuta sa aparata i onda je ponovo učila da govori. 

Kad žudiš da osetiš i dodirneš…

Marija je na 11. godišnjicu nesreće na društvenim mrežama objavila fotografiju iz Izole, uz potresnu poruku:

Foto: facebook

Marija pre kobnog letovanja

“Kada si na zaista posebnom primorju, okružen ljubavlju, pažnjom i divnim ljudima, gde je sve podređeno tebi i tvojim potrebama… Imaš sunce, more, vetrić, njega… A ipak želiš da potrčiš i baciš se u more, zaroniš glavu u prohladnu vodu… Prste u pesak… Ili da ga gnjaviš dok drema na plaži. Jer najviše žudiš da osetiš, dodirneš, zagrliš… Za dodire! Meni oduzete pre tačno 11 godina”.

Račun za pomoć

Mariji je i dalje potrebna pomoć, a u tu svrhu otvoren je račun na ime njenog oca Toze.
* Dinarski račun: 160-5400101091046-23, Toza Milošević, Nušićeva 8/35, 11300 Smederevo.
* Devizni: DBDBRSBG Banka Intesa Beograd, Milentija Popovića 7b, 11070 Novi Beograd, Serbia, IBAN RS35160543020066131484
* Paypal: i. vasicŽgmail. com
* SMS 255 na 3030

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber.

Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.

Naše aplikacije možete skinuti na:

Marija Milošević: "Potpuno sam nepokretna, a živim život punim plućima"!

Društvo

Mariji Milošević (39), profesorki engleskog iz Smedereva letovanje u Tunisu u julu 2014. okrenulo je život naopačke i pretvorilo ga u pakao.

27.07.2023

20:30

sledeća vest